Sušenje usjeva

Jedno od najvažnijih tehnoloških elemenata za sigurno skladištenje prikupljenog uroda je sušenje. Ekonomska vrijednost mu je ogromna, utječe i na uspješnost ostalih grana. Međutim, kako je već poznato, sušenje je tehnološki proces izložen velikom riziku od požara: 2010-te godine samo u županiji Bekeš, bilo je 9 požara u sušarama, među kojima i one sa velikom materijalnom štetom ali i u ostalim županijama je bilo požara u kojem su izgorile sušare velike materijalne vrijednosti te se uništilo zaprimljeno sjemenje.

 

Sa sustavom VIDEOKONTROLL ovakve katastrofe se mogu efikasno predvidjeti, pored toga možemo ostvariti značajnu uštedu u troškovima, zahvaljujući stalnoj kontroli i našim ostalim uslugama, kvaliteta uroda postaje ujednačena.

Uskladišteno sjemenje je nakon odvajanja od rodnog tijela i dalje živi materijal, u njemu ne dolazi do prekida životnih ciklusa. Pored kemijskih i bioloških procesa, prisutni su još i mikroorganizmi. Vrlo je važna uloga gljivičnih plijesni u skladištenju. Za vrijeme skladištenja, sjemenje i dalje diše, dolazi do nastajanja ugljičnog dioksida, vode i topline. U masi koja ima u sebi i vlažnije sjemenje, ovaj proces se pojačava. U nedovoljno homogeno- vlažnoj sjemenskoj masi, može biti takva količina vlažnog sjemenja, da otežava provedbu ovih procesa.

 

Nezaobilazan uvjet za razvoj gljivičnih plijesni je adekvatna temperatura i sadržaj vlage. Ukoliko nemamo dovoljno informacija o procesu sušenja, sjemenje koje ulazi u sušaru može zadovoljavati navedene uvjete. Vrlo često rješenje je presušivanje kompletne mase sjemenja, međutim tu raste potrošnja energije, opada unutarnja vrijednost sjemena, čak se smanjuje i količina koja može ići na prodaju. Sagledajući sve ovo, vidljivo je da je ovo najskuplje rješenje. Događa se i da nije dozvoljeno presušivanje sjemenja, međutim ne raspolaže se sa tehničkim uvjetima za kontrolu ovoga procesa, tako da se na ovaj način povećava problematika skladištenja, očekuje se velika masa previše vlažnog sjemenja, što pravi probleme kod skladištenja.

Vlažno sjemenje u skladištu može uzrokovati razvoj plijesni. Toksini koji se razvijaju tokom ovoga procesa smanjuju prodajnu vrijednost, mogu biti opasni za životinje.
Nehomogeno-vlažna masa sjemenja može uzrokovati probleme pri skladištenju, pri čemu povećava troškove rukovanja uskladištenim urodom. Mjerenje vlage na različitim vodoravnim točkama pokazuje preveliko odstupanje u vlažnosti, pored toga nedovoljno hlađenje još pojačava međusobne utjecaje.
Najveći dio ove opasnosti možemo rješiti odgovarajućom dubinskom kontrolom sušenja.

 

Da bi se izbjegla problematika skladištenja zbog nedovoljnog sušenja, često se suši tako da udio vlage u sjemenju ne bude veći od 13%, kao rezultat ovoga pojavljuje se značajan udio sjemenja u ukupnoj masi koji je od ovoga znatno suvlji, manji od 10%.
Na ovaj se način može zaobići problematika skladištenja, međutim vrijednost potrošene energije za potrebe pojačanog sušenja će biti značajna (ovaj dodatni trošak se može pojaviti i kao ušteda, ukoliko izbjegnemo pretjerano sušenje).
1% smanjivanja vlage u 10 000 tona sjemena košta 150 000 Kn (smanjivanje vlage za 1%, u 1 toni sjemenja, košta 15 Kuna), ako potvrđeno smanjimo vlagu za 1%, možemo uštediti 150 000 Kn.
Zbog pretjeranog sušenja dolazi i do gubitka u ukupnoj masi, što kod npr. sušenja 10 000 tona sjemenja utječe na masu koja prolazi 1/3-nom tornja, ovdje međutim suši se na 10% umjesto na 13%, te može doći do gubitka u masi za 90-100 tona, što kod prodaje kupac pretežno ne uzima u obzir. Ukoliko kod jednog dijela dolazi do većeg zagrijavanja od potrebnog, pogoršavaju se unutarnje vrijednosti, hranjivost sjemena. Pod utjecajem više temperature, dolazi do oksidiranja masti u klici, oštećuju se enzimi za razgradnju masti, vitamini i bjelančevine. Ukoliko nema pretjeranog sušenja, unutarnje vrijednosti sjemenja će biti bolje, stabilizirati će se kvalitet. Ovo daje pouzdano visoku kvalitetu na tržištu. Važno je i povećava rezultate u vrijednosti sjemenja u hranjenju životinja kod stočara, nadalje može se na visokoj razini držati sposobnost i snaga klicanja.

 

 

 

Zbroj ovih okolnosti je doveo do iznadprosječno većeg broja požara u cijelo državi, među kojima je bilo više sa velikom materijalnom štetom u 2010. godini. U županiji Bekeš gorilo je 9 sušara te godine.

 

U slučaju vlage iznad 30% u sjemenju, ukoliko ne želimo drastičan pad učinkovitosti, moramo povećati temperaturu u sušari. U ovom slučaju vrući zrak od 120-160 stupnjeva Celziusa prisiljava zrna kukuruza na izbacivanje vlage, zrna se počnu znojiti te se mogu zaljepiti jedno za drugo ili za stijenke sušare. Ovaj proces se događa u gornjoj četvrtini tornja, najčešće završava kod 6 reda prozora. Može doći do nastajanja toliko velike lopte/okruglice, da ne može proći između zračnih kanala, zapinje i samo je pitanje vremena kada će se zapaliti. Masa koja je zapela se isušuje, te nakon isparavanja vode koja bi ga mogla ohladiti, dinamično mu se povećava temperatura do temperature zapaljenja, ono pougljuje i zapaljuje se. Ukoliko postoji termo sonda na izlaznoj strani, proces i problematika je vidljiva već na samom početku, te rukovatelj može reagirati.